Ova lekcija je sastavljena od strane Local Solar System Član je tima zaklade i mogao bi ga poboljšati kvalificirani recenzent. Jeste li kvalificirani za ovu temu? Predložite uređivanje
Evo najčudnije pravilo orbitalnog leta: da biste sustigli usporavate, a da biste išli više ubrzavate, nakon čega na kraju idete sporije. Walter Hohmann, njemački urbanistički inženjer, 1925. godine je izradio najjeftiniji način za kretanje između dvije kružne orbite. Gotovo svaki satelit u geostacionarnoj orbiti je tamo stigao koristeći njegovu ideju.
Ubrzajte da se popnete, a stižete sporije nego što ste otišli.
Gledaj.
- Burn 1, forwards. Dodatna brzina ne čini satelit brže oko svojeg kruga: ona rasteže krug u elipsu. Najniža točka ostaje na mjestu gdje je došlo do izgaranja, a daljnja strana se diže do ciljne visine.
- Obala. Pola orbite bez motora. Satelit se penje i, poput bačene lopte, usporava Kako ide.
- Burn 2, ponovno naprijed. Na vrhu je sada presporo da ostane tamo i pao bi unatrag. Drugim potiskom orbita se okreće na novoj visini.
Od 300 km do geostacionarne orbite, dvije se brzine zbrajaju na oko 3.9 km/s, a putovanje traje oko 5 sati i 17 minuta.
Razumijem.
Brzina u bilo kojoj točki orbite dolazi iz vis-viva: v = √(μ(2/r − 1/a)). Hohmannova transferna elipsoida dodiruje obje kružnice, tako da je njena velika poluos a_t = (r₁ + r₂)/2.
| Radius (km) | Brzina (km/h) | |
|---|---|---|
| Kružni na 300 km | 6,678 | 7.73 |
| Prijenos, niska točka | 6,678 | 10.15 |
| Prijenos, visoka točka | 42,164 | 1.61 |
| Kružni, geostacionarni | 42,164 | 3.07 |
Burn 1 = 10.15 − 7.73 ≈ 2.43 km/s. Burn 2 = 3.07 − 1.61 ≈ 1.47 km/s. Obala je pola perioda prijelazne elipse: π√(a_t³/μ) ≈ 5,3 sati.
(Prava geostacionarna lansiranja također moraju promijeniti nagib orbite od zemljopisne širine mjesta lansiranja do ekvatora, što košta više; lansiranje blizu ekvatora štedi gorivo.)
Gospodaru.
Δv₁ = √(μ/r₁)·(√(2r₂/(r₁+r₂)) − 1), Δv₂ = √(μ/r₂)·(1 − √(2r₁/(r₁+r₂)))
Hohmannov prijenos je minimalni dvoimpulsni prijenos između koplanarnih kružnih orbita, sve dok je r₂/r₁ < 11.94. Iznad tog omjera a bi- eliptična Prijenos (tri izgaranja, prvo prelazeći cilj) košta manje Δv, po cijeni mnogo više vremena.
Izgaranje na niskoj točki je također najučinkovitije mjesto za dodavanje energije: Efekt Oberth Smatra se da je Δv promjena orbitalne energije gdje se letjelica kreće najbrže, jer Δε ≈ v·Δv.
Pokušaj.
Upotrijebite vis-viva da biste provjerili brzinu na vrhu prijenosa: μ = 398,600 km³/s², r = 42,164 km, a = 24,421 km.Zatim je usporedite s kružnom brzinom na 42,164 km.Razlika je u drugom izgaranju.
Izazovi su gdje učenje ostaje.
Brzi kviz
3 brza pitanja. Odaberite odgovor da vidite jeste li u pravu.
-
Da bi se došla u višu kružnu orbitu, prvo spaljivanje je:
- A Ravno gore
- B Naprijed, ubrzavamo.
- C Natrag, usporavamo
- D Bočno, izvan orbitalne ravnine
Pokaži odgovor
B. Naprijed, ubrzavamo.
-
Tijekom obale između dva izgaranja, satelit:
- A Ubrzava kako se penje
- B Usporava kako se penje
- C Drži istu brzinu
- D Zaustavi se na vrhu
Pokaži odgovor
B. Usporava kako se penje U tom slučaju, kinetička energija se pretvara u potencijalnu energiju, koja se prenosi na tijelo.
-
Zašto je geostacionarna orbita korisna?
- A Najbliži je Zemlji.
- B Satelit tamo traje jedan dan u orbiti, tako da ostaje na istom mjestu
- C Nema gravitacije tamo.
- D To je najbrža orbita
Pokaži odgovor
B. Satelit tamo traje jedan dan u orbiti, tako da ostaje na istom mjestu
Cijela linija
- Pročitajte lekciju
- Prihvati izazov.
- Podijelio sam kviz.
Označite lekciju dovršenom da biste je spremili u svoj napredak na ovom uređaju.
Lekcija završena.
Sljedeća. Lansirni prozori: put do MarsaRiječi u ovoj lekciji
Izvori
- W. Hohmann, Die Erreichbarkeit der Himmelskörper (1925), NASA technical translation F-44
- NASA JPL, Basics of Space Flight, Chapter 4: Trajectories
- JPL SSD, Astrodynamic parameters
- R. Bate, D. Mueller, J. White, Fundamentals of Astrodynamics (Dover, 1971), ch. 3
Ova lekcija je licencirana pod CC BY-SA 4.0.